Mladić se ogledava za djevojkom u crkvi, jer kada mati šalje djevojku u crkvu, ona je lijepo udesi. Ako se momku koja djevojka svidi, a iz drugogo je sela, on se odmah raspita čija je i odakle je. On će već gledati, da joj se približi i da je nagovori, ne bi li iz razgovora razabrao, »kakvoga je govora«. Ako mu se djevojka svidjela, on će k njoj poslati »snoboke«.
Snubiti znači prositi djevojku, a snobok je prosac. Ako je ljubav bila prava i obostrana, pogotovo ako su i roditelji bili zadovoljni nije trebalo puno snubiti
U djevojčinoj kući već ih očekuju, pa i lijepo dočekaju. U snoboke ide obično majka momkova, a uz nju još tkogod od rodbine. Roditelji djevojčini ne privoljuju odmah, jer i oni se o momku raspitaju, kakav je on, kakova je njegova rodbina. Kada se već odluče, naredne će nedjelje djevojčini roditelji pristupiti k momkovim roditeljima i ovi već po veselim pogledima razaberu, da su pristali. Namah se dogovore, kada će — u koju večer — doći na »zapitke«. Sada ide i momak sa snobocima. To biva obično mjesec dana prije svadbe. Momak bi donosio mladoj jabuku i u njoj na križ utaknute dukate — to se zvalo »kapara« a pratioci njegovi, otac ili drugi od rodbine, donose čuturu vina ili bocu rakije. Djevojčini roditelji prirede jela: obično paprikaš i gibanicu. Tek kada se najedu i napiju, pitaju momkovi snboki djevojčine roditelje, hoće li dati djevojku.
Ovi pak sada pitanju djevojku, hoće li ona tog momka; pa kada ona pristane, momak joj dade »kaparu«, a ona njemu »maramicu« (šareno vezeni mali rupčić, vezla ga je sama). To je najveća »milošća za dečka«. Momak se primakne djevojci, sjedne uz nju i oni se povjerljivo razgovaraju, dok se stariji pozdravljaju i vesele. Kod povratka s tih »zapitaka« snoboci veselo pjevaju a koji taj će puknuti iz pištolje, da se i u selu zna, kako su snoboci na putu. Sada su mladi zaručnici. Zaručnica zove namah zaručnikove roditelje: svekar i svekrva, a on njezine: japa i punica.
Već naredne subote zaručnici idu »na zapis« k župniku. Obično je uz njih i netko od rodbine, stariji, i s jedne i s druge strane. Več drugi dan, u nedjelju, župnik ih u crkvi prvi put »oglasi«. Tako narednih nedjelja još i drugi i treći puta. Svatovi su redovno u ponedjeljak. U subotu prije toga sprema se jelo za svadbu. Rekle su nam žene: »Krave morimo, makarune pečemo, vino vozimo, gibanicu (samo za mladence) pečemo, a i kruh se peče (za svate)«. Spremaju se i u kući mladenca kod mlade. Dan prije svadbe — u nedjelju na večer — idu iz kuće momkove u kolima po »ruho«, nevjestinu opremu i škrinje; (»ruho« je naziv za sve, što se od djevojke vozi u kuću mladenca, posteljina i rublje).
U kući mladenke veselo ih dočekivaju, sve u pjevanju i u plesu. »Kolo igra, a dragana nigda. Kolo prođe, a moj dragi dođe«. Sve je mladenkino »ruho« već spremljeno. Na njemu sjedi »dečec« (mali brat mladenkin); »on gore mora sedeti i čuvati«. Dođe sada do njega djever, pa ga pita, koliko on traži za to ruho, što ga mlada ima. »Dečec« ucijeni, kako su ga stariji naputili. Djever se s »dečecom« pogađa, nuđa mu manje. »Dečec popušta, dever primeće i tak se pogode, pa dever splati«. (Novci ostaju »dečecu«). Kada se mali sklone sa škrinje, priskoče snahe i muži, pa nose »ruvo«: snahe će nositi posteljinu, a muži stolove, škrinje, ormare, dok se sve ne »znosi« na kola. Kada je već sve sneseno i natovareno na kola, snahe veselo »juču« i pjevaju: Zbogom curo, ode tvoje ruho, danas ruho, a sutra ćeš curo. Cijelim putem, dok voze »ruho« pjeva se ijuče, dodaju se novi stihovi, što ih objesne snahe u onaj čas smisle. Kada dođu kući, žene uređuju dovezene stvari i spreme postelju za mladence, a cure i snahe plešu i pjevaju. Ako je pogodno vrijeme pleše se u dvorištu, ako je pak hladno, onda u »fiži«.
Vozi Savo, što vozila nisi!
Ljubi janje, što ljubio nisi.
Zapjevat će vrsna pjevačica, ona »vodi«, a druge »poteravaju« za njom. Mladenka toga dana pripravlja za svatove darove i kitice, a momak se brine za »muzikaše« i poziva svoje svatove, »pozoviče«. Ovi se skupe kod mladenca na sam dan svadbe u jutro. Kada su svi tamo, reda se svadbena povorka. Najprije će krenuti plešući »poklonič (mali dječak) i »zastavnik«. Zastavnik nosi zastavu nakićenu rupcima (tkanim, svilenim i crvenim rupcem), bušpanom (zimzelenom) i jabukom. Tamburaši svirajući idu za njima. Iza tamburaša krenu »mladenec i posmikala«, iza njih »bariloša«, (ki nosi baril z vinom) i česnik (kao svedok)«. Za ovima se krenu i ostali mladenčevi »pozoviči«. Još je među njima i »dever«, koji putem puca iz pištolje. Ako je kuća mladenkina daleko, svatovi se voze istim redom u kolima. U kući mladenke dočekivaju svatove njezini »pozoviči«. U kuću ulaze onim redom, kojim su i pošli, i stanu pa počekaju raladenku, koja se još uvijek sprema i dotjeruje, za to vrijeme svatovi pjevaju i plešu.
Mladenka ima na sebi sasvim novu bijelu robu, a na glavi »šlarin«. Negda su nosile parte. Ona je — a tako i ostali svatovi — okićena »narodnim pantlekom«. Po mladu pođu dva tamburaša i oni je dovode u »ižu«.
Mladenac pođe od stola preda nju, i dovede je pod glavnu gredu, pod sleme. Držeći se za ruke, oni se okrenu tri put. Svaki put zaigraju im tamburaši drmeš. »Oni si veru davaju«, kažu ljudi. Sada svatovska povorka obilazi tri put oko stola, kod toga mladenac vodi mladenku. Mladenkina »posmikala« donese na tanjuru »kitice« (od ružmarina povezanog »narodnim pantlekom«) i »narodne pantlike« za tamburaše. Svi se svatovi time zakite. Ali će se posmikala i pogađati s deverom i prodati kitice, a novci su dar njojzi. Nakićeni svatovi polaze uza svirku tamburaša i pjevanje prema crkvi. Povorka se reda istim redom kao prije, samo što je sada u njoj i mlada s deverom. U crkvi »se pozakone«. Iz crkve izlaze mladoženja i mladenka držeći se samo malim prstima zajedno. Opet se povorka krene prema kući mladenkinoj, gdje je spremljen svatovski objed.
Objed se nuđa u dvije sobe: u jednoj su »gospoda svatovi« (mladenac sjedi uz mladenku), t. j. svi funkcijonari, a ostali su svatovi u drugoj sobi. Dok objed traje, tamburaši ne sviraju. Objed se donosi ovim redom: makaruni, juva govedska s rezanci, paprikaš, meso (govedina) s kiselim’ zeljem, gibanica (tu će ponuditi samo bogatiji gazda).
Iza objeda tamburaši sviraju, snahe i cure tancaju, a kada se tamburaši umore i prestanu, djevojke i mlade žene — željne još i dalje plesa — zapjevat će uz svoj ples
Ide kolo,
ide kolo, makar ne igrala
Sam’ da budem,
sam’ da budem, od druga pevala.
ili:
Što u kolu kolovođa?
Izvan kola stoji lane,
ali milo gleda na me.
Izvor: Hrčak – Srce.hr
Fotografije (color): Općina Martinska ves
