Čitanje svetog Evanđelja po Luki.
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 1,26-38).
___________
U životu je svaki od nas susreo različita vrata: velika i mala, široka i uska, visoka i niska, teška i lagana, vrata koja se zatvaraju, koja su uvijek zaključana, vrata koja se otvaraju, koja se sama otvaraju, vrata odluke: vrata sudnice, vrata bolnice ili vrata liječničke ordinacije od kojih često ovisi sudbonosna spoznaja bolesti na život ili smrt.
Naš je Bog konkretan i ulazeći u naš svijet i život on se služi konkretnim vratima. Ta konkretna vrata jest Marija. Makar ne razumije Božjega plana Marija izgovara svoj presudni “DA”, svoj pristanak na Božji spasenjski plan. Ona ima povjerenja u Boga, ona ima vjeru u Boga i prepušta se volji Božjoj. Bez uvjeta, bez “ako” i “kako”.
Marija tako otvara Bogu vrata koja mu je zatvorio grešni čovjek i koja mu i danas oholi čovjek zatvara. “Ja sam kao Bog”, “Ja sam sam svoj Bog” I danas ima ljudi koji sebe stavljaju na Božje mjesto, koji ga žele potjerati iz ovoga svijeta, koji ga ne trebaju.
Svojim “Da” Marija otvara vrata Bogu u svoj život i u naš svijet. Zato je anđeo pozdravlja: “Gospodin je s Tobom”. Time je Bog objavio svoje ime i time objavio nešto od svoje Božanske biti: On je “Emannuel”, hrvatski prevedeno “Bog je s nama”.
Utjelovljenje i učovječenje Božje u Mariji je svojevrsno i jedinstveno. Ali, ne smijemo misliti da ono što se dogodilo Mariji, i to na čudesan način, da se u određenom obliku ne može i nama dogoditi. Ušavši po Marijinu pristanku u našu povijest, Bog nam daje nadu da i mi imamo udjela u toj milosti.
Blaga vijest Mariji jest blaga vijest i nama “Gospodin je s tobom”. To znači, Bog želi biti i sa mnom. Bog me želi držati, nositi i voditi.
A to se događa, ako pripustim Boga u svoj život, ako mu otvorim vrata da uđe u moj život: u moju ljubav, dobrotu i strpljivost, u nošenje mojih teškoća, u izdržljivosti u kušnjama i nevoljama. Bogu je potreban “Da” svakog pojedinog čovjek da dođe u ovaj svijet.
“Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas…” Već ga nosi mila Mati…” Naše adventske pjesme najavljuju skori Dan Božjeg rođenja. Neka nam Marija i njezina vjera bude uzorom. Otvorimo širom vrata svoga srca, vrata pred kojima Gospodin stoji i kuca i prepustimo ga u svoj život. Čak i uz rizik da ne znamo sve posljedice za svoju budućnost. “Stojim pred vratima i kucam. Tko čuje moj glas i vrata otvori, kod njega ću navratiti i blagovat ćemo, ja s njime on sa mnom”, (Otkr 3,20).
Neki pobožni židovski rabin (učitelj) bio je gost kod nekog učenjaka. Gost je iznenadio domaćine pitanjem: “Gdje stanuje Bog?” Oni su se počeli smijati i rekli: “Što govoriš, pa pun je svijet njegove slave.”
Rabin je imao i odgovor: “Bog stanuje tamo gdje ga pripustimo.”
Danas je Božić. Bog će pokucati, bolje rečeno on već kuca na naša vrata, naše srce. Hoćemo li otvoriti i dozvoliti da se i preko nas rodi u svijetu – stoji na nama i na našem odgovoru. Neka nam Marija bude mjerilo i nadahnuće. Budimo vrata kroz koja će Gospodin ući u naš život i u naš svijet.