Autor kao poželjni identitet Heuristička procedura prilikom stvaranja (autorsko ponašanje) pretvara nas u minucioznoga osluškivača vlastite sudbine. Interakcija adekvatnih jezika optimalno kontekstualizira metafizičku stranu Prirode kao njezin potpuno logični aspekt: misterij našega identiteta potpuno je sukladan tajni istraživačkoga procesa i dok god se to ne promijeni misterijem postojanja istražujmo tajnu nastajanja. Postavke identiteta lijepe se na nas cijeloga života, od doba kada su prve tri najvažnije do apoteozičnih katarzi pred završnim ispitom. Kao društvano biće, autor se realizira sukladno prethodno iskušanim praksama u različitim područjima. Izvedbe koje tako nastaju usprkos izostanku utilitarnih razloga za njihovo kreiranje, ukazuju na intrinzičnu narav Prirode u njezinoj najautentičnijoj osobini: autorstvu, a koju baštinimo kao fraktalni uzorci - iste. Sudbina autora u likovno kreativnom području je da se autoreferira, da mu proživljeno iskustvo postaje identifikacijska podrška, više ili manje svjesna, ali svakako (i) estetski realizirana. Kreativni proces označava niz inicijacijskih trenutaka, metamorfozičnost kroz koju autor u stvaranju prolazi (uzorkovano) personificira suštinu životnih procesa. Iskustvo takvog intenziteta ozreljuje dušu, čini je adaptibilnijom i istovremeno samosvjesnom, empatičnijom... Identifikacijske postavke se kroz život apliciraju cijelo vrijeme, rad kroz kreativni proces stvara osjećaj samoupravljivosti, oplemenjivanja osobnosti, prepoznavanje volje kao ključnog faktora uspješnosti, itd. Kolika je snažna ta identifikacija s kreativnim, umjetničkim procesom i konačnim rezultatom najbolje kazuje anegdotalna i pomalo patetična izjava nekih umjetnika kako su nastali radovi njihova djeca. Obrazovni i odgojni period kod djece zbog njihove empatične naravi predstavlja velik izazov za sve dobronamjerne koji su po nekoj osnovi odgovorni za uspješnost izgradnje njihovoga identiteta (i) u toj dobi. Procesi, koji se iskustveno prolaze prilikom umjetničkoga istraživanja, likovnoga oblikovanja, identificiraju ih kao autore - više ili manje spremne na izazove neuvažavanja granica kao ograničenja. Kontekst učeničkoga identiteta također uvelike ovisi o pristupu prilikom rada, koliko se djeca instinktivno oslanjaju na poetiku tehničke vještine, a koliko to ne, odnosno, koliko ih naše shvaćanje/uvažavanje tajne stvaranja osporava ili podržava u istraživanju likovnih tragova. U toj dobi dječja likovna kreativnost često prolazi nazapaženo i nepodržano, a istovremeno, adaptibilnije učenike velika empatija usmjerava na potpuno poslušne izvedbe zbog čega ostaju neotkriveni, čak i sebi. Zato se potpuno opravdano pitamo: kakvi bi bili i njihovi radovi kada im se ne bi davalo na znanje da je urednost isključivi znak uspješnog rada, racionalno-logička kompozicija kao jedina rekreirajuća stvarnost koja ima smisla, lokalna boja kao znak dobrog osjećaja za boju, itd. U takvoj praksi dijete se može potpuno opravdano prepoznati kao nedovoljno uspješno, a odrasli mu tada (p)ostaju nedostiživi autoriteti te može spontano zastati, čak i prestati s kreativnim radom. I tako dolazimo do zaključka da je autorski identitet u likovnom području i u toj dobi moguć, ali ga u praksi ima tek u rijetkim slučajevima kada nastavnik svojim senzibilitetom za likovnost to omogućuje, ili je dijete – samo po sebi - zaštićeno zvijezdom koja ga vodi/čuva, izražavajući se daleko i potajice od odraslih i njihovih upućenosti i znanja. Škola nije mjesto odraslih, škola je potencijalno mjesto za dvorac djetinjstva, a mi smo nazočni tek da im pomognemo to prepoznati i doživjeti. Dakle, roditelji i nastavnici, ne upućujte djecu kako i što trebaju stvarati, već tu energiju sačuvajte za iskreno čuđenje i veselje kada vidite što će nastati kada dijete neće znati što i kako točno treba raditi. Uloga nastavnika u takvim kreativnim procesima je iščekivanje nečega novog, a ne očekivanje zamišljenog rezultata. izv. prof. art. Stjepko Rupčić

Natječaj za najbolji likovni rad učenika iz područja kulture Osnovna škola Braća Radić u suradnji s Općinom Martinska Ves raspisala je natječaj za najbolji likovni rad učenika iz područja kulturne baštine Općine Martinska Ves. Najbolji likovni radovi koristit će se za izradu razglednice Općine Martinska Ves i bit će nagrađeni bonom u vrijednosti od 200,00 kuna. Radovi predloženi za nagradu: 1. Motiv: Crkva sv.Martina – rad Ane Marjanić 4.r., mentor: Ivana Mešt1ric 2. Motiv: Čamac na Savi – rad Helene Brlečić 4.r., mentor: Ivana Meštric 3. Motiv: Sava, guske, most- rad Lane Matleković PŠ Mahovo – 4.r., mentor: Danijela Bobinac 4. Motiv: Crkva sv. Martina- rad Tee Šterc 2.r. , mentor Marica Stanković 5. Motiv: Most u Martinskoj Vesi – rad Tee Šterc 2.r. , mentor Marica Stanković

Radove je pregledao i izabrao poznati akademski slikar izv. prof. art. Stjepko Rupčić Prenosimo komentar

Motiv: Sava, guske, most- rad Lane Matleković PŠ Mahovo – 4.r., mentor: Danijela Bobinac