Općina Martinska Ves POVRŠINA: 124,7 km² NASELJA: 17 STANOVNIKA: 3488 DAN OPĆINE: 11. studenoga ZAŠTITNIK OPĆINE: Sveti Martin OPĆINSKI NAČELNIK: Stjepan Ivoš, dipl.ing

Martinska Ves Općina Martinska Ves smještena je uz i rijeku Savu, a omeđuju je na istoku rijeka: Lonja i na zapadu rijeka Odra. Naselje Martinska Ves ubraja se medu najstarija mjesta sisačke Gornje Posavine. Pretpostavlja se da je prvo naselje osnovano na lijevoj strani Save, a potom na desnoj što bi značilo da je Lijeva Martinska Ves starija od Desne. Ovo područje pripadalo je Moslavini koju je Bela III. darovao jednoj obitelji kao nagradu za sudjelovanje u ratu. Iz te obitelji na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće poznat je knez Makarije. Vlastelinstvo Moslavinu zajedno s Gornjom Posavinom u 14. stoljeću preuzima obitelj Čupor u čijem posjedu je do kraja 15. stoljeća. Najpoznatiji član ove obitelji bio je Pavao Čupor Moslavački koji je obnašao dužnost župana križevačke i zagrebačke županije, a 1412. godine postaje i ban. Godine 1334. kao dio moslavačkog vlastelinstva spominje se crkva Svetog Martina što ukazuje na postojanje Desne Martinske Vesi. Kada nestaje obitelji Čupor kralj Vladislav dodjeljuje posjed 1493. godine nadbiskupu Tomi Bakaču Erdodyju. Iz ove obitelji najpoznatije ime je Toma Bakač Erdody koji je u dva navrata obnašao dužnost hrvatskog bana u razdoblju od 1584. do 1614. godine. Posebno se isticao u borbama protiv Turaka koje je u tri navrata uspio poraziti kod Slunja, Ivanića i Siska. Život kmetova pod obitelji Erdody bio je težak tako da su često podizali pobune koje su tragično završavale poput one iz 1659. gdje podaci govore o 180 poginulih kmetova. Martinska Ves ima u to vrijeme 54 kućanstava koja se uz poljoprivredu bave stočarstvom, lovom i ribolovom. U 18. stoljeću posjed je još u vlasti Erdodyjevih, a kmetovi žive još teže jer su povećana naturalna i novčana davanja. U razdoblju od 1740. do 1752. postojala je škola. Početak 19. stoljeća dovodi Posavce pod vlast Francuza koji ukidaju staleške povlastice plemstva i svećenstva i po prvi put uvode građanski brak. Kada ban Josip Jelačić 1848. godine ukida kmetstvo seljaci po prvi put postaju vlasnici zemlje. U Martinskoj Vesi Desnoj ponovno je osnovana škola 1852. godine, ali s radom počinje tek 1855. jer nije bilo školske zgrade, koja je izgrađena 1856. godine. Prema popisu stanovništva iz 1857. Desna Martinska Ves ima 416 stanovnika. Teritorijalnim preustrojem iz 1869. godine Martinska Ves postaje općina u okviru Sisačkog kotara. U godini 1880. Desna Martinska Ves ima 498 stanovnika i 91 kuću. Novim ustrojem općina Martinska Ves ima 10 sela na površini od 79 km² s 4240 stanovnika. Krajem 19. stoljeća Gornji Posavci bave se poljoprivredom, svinjogojstvom i konjogojstvom, uzgajajući autohtonu pasminu nazvanu hrvatski posavac. Početak 20. stoljeća obilježen je pojavom Antuna i Stjepana Radića iz Desnog Trebarjeva koji će svojim radom obilježiti prvih nekoliko desetljeća hrvatske povijesti. U Desnoj Martinskoj Vesi 1909. osnovano je vatrogasno društvo, seljačka zadruga, u Palanjku pjevačko društvo "Zvijezda" 1912., a u Setušu čitaonica 1920. Otvaraju se nove škole, osnivaju vatrogasne i folklorne grupe. Posebno je aktivno društvo "Hrvatski sokol" u Desnoj Martinskoj Vesi i Palanjku. Između dva rata značajnu ulogu odigrala je Hrvatska seljačka zaštita, a na kulturnom planu "Seljačka sloga". Drugi svjetski rat zaustavlja normalan, svakidašnji život Posavaca. Rat su platili s dosta ljudskih žrtava kao i velikim materijalnim štetama. Po završetku rata počinje mukotrpan oporavak kojeg otežava manji broj stanovnika, posebno muških, koji su stradali u ratu. U teritorijalno-upravnom ustroju do promjene je došlo 1945. kada su osnovani mjesni narodni odbori koji postoje do 1952. kada Martinska Ves i Palanjek ponovno postaju općine, no ne zadugo jer već 1960. ukinuta je i posljednja općina Gornje Posavine, Martinska Ves. Zapostavljanje cijele Posavine, i Gornje i Donje, dovelo je do iseljavanja i pada nataliteta. Bez asfaltiranih prometnica, struje, vode, telefona, ambulante, odgovarajuće škole Gornja Posavina je polako, ali sigurno odumirala. Na sreću, situacija se mijenja jer je nedavno otvorena nova zgrada škole "Braća Radić" u Desnoj Martinskoj Vesi. Novim teritorijalnim ustrojstvom, u slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj, Martinska Ves ponovno postaje općina u sustavu Sisačko-moslavačke županije. Gornja Posavina je izrazito poljoprivredni kraj tako da oranice i vrtovi zauzimaju trećinu površine, a od korisne površine ostatak otpada na šume, pašnjake i livade te manji dio na voćnjake. Umjerena klima pogoduje poljodjelstvu. I danas se, kao i ranije, najviše siju kukuruz i pšenica. Uzgoju svinja, konja i krava pogoduje ovaj prostor zbog livada, pašnjaka i šuma. Stanovništvo se bavi uslužnom djelatnosti i trgovinom, a dosta ih je zaposleno izvan općine. Jedna je osnovna škola, zdravstvena ustanova, pošta. Prostor privlači mirom i pitomošću i očuvanošću tradicijskih objekata.