NAČELNIK OPĆINE MARTINSKA VES STJEPAN IVOŠ I NJEGOV ZAMJENIK ROBERT POKAS POSJETILI JAGICU ŠAJTUŠIĆ U TIŠINI ERDETSKOJ Ovih je dana Tišina Erdetska u posebno po zitivnom raspoloženju. Naime, tamo stanuje gospođa Jagica Šajtušić, rođena 16. siječnja 1915. godine. Baka Jagica, kako ju mještani odmi lja zovu, proživjela je i preživjela tri rata (Prvi i Drugi svjetski, te Domo vinski), a život je provela u čak šest povijesnih dr žava – Austro-Ugarskoj, Državi SHS, prvoj i dru goj Jugoslaviji, Nezavi snoj Državi Hrvatskoj, te, sada, u Republici Hr - vatskoj. Načelnik Općine Mar tinska Ves Stjepan Ivoš, u pratnji svojega zamje nika Roberta Pokasa i autora ovoga teksta, po sjetio je baku Jagicu na sam njezin rođendan, te joj pritom odnio buket cvijeća i slavljeničku tor - tu, na kojoj je šlagom bio ispisan broj 103.

Osim slavljenice, u kući smo zatekli njezinoga sina Ivana, snahu Baru, unu ka Stevu i unuku Đurđi cu Ivanković. Gospođa Šajtušić treba pomoć pri obavljanju ne kih radnji i slabije čuje, ali to su jedine posljedice njezine zavidne dobi. U glavi je i dalje “bistra”,voli razgovarati i družiti se, te rado upoznaje nove ljude. Niti je mogla, niti htjela sakriti sreću i uzbuđenje kada smo došli u posjet, a pogotovo kada je vidjela da je dobila još jednu tortu. Prema riječima unuke Đurđice, baka Jagica voli navečer pričati o dogodovštinama iz svojega bogatoga stogodišnjega života; kako o lijepima, tako i onima manje ugodnima. Tu se “krije” neprocjenjivo blago svjedočanstva ljudi i vremenâ, tim više što se baka Jagica odlično sjeća mnogih događaja i ljudi koji su danas od izuzetne povijesne važnosti. Svjesna je da je njezin sin Ivan (rođen 1935. godine) jedini živući od ukupno četvero djece, a isto tako je svjesna i brojnosti svoje obitelji. Ponosna je na svojih šestero unučadi, sedmero praunučadi i čak petero šukununučadi. Kaže da su joj svi dobri i ispunjavaju joj srce mirom, blaženstvom i srećom. Ipak, posebno ističe praunuku Josipu koja ju najčešće posjećuje i redovito joj pomaže oko raznih stvari, te se brine za njezinu osobnu higijenu. Život nije mazio Jagicu Šajtušić. Rođena je tijekom Prvoga svjetskoga rata, dok joj se otac borio na ruskoj fronti. Udala se s 14 godina, a zbog Drugoga svjetskoga rata provela je sedam godina kao samohrana majka. Nakon oba rata, obitelj je teško živjela, u oskudici i neimaštini. No, baka Jagica je uspješno nadvladala sva životna iskušenja, a kao što vidimo, i dalje odolijeva “zubu vremena”.

Svoju dugovječnost može zahvaliti zdravomu načinu života, čistomu seoskomu zraku, te pravilnoj prehrani, baziranoj uglavnom na domaćim proizvodima. S obzirom na to da izgleda puno mlađe od stvarnih godina života, autor ovoga teksta upitao je kako to uspijeva. Tu je baka Jagica pokazala i svoj smisao za humor, naglasivši da je glavni “krivac” za njezin izgled “Nivea”. Slavljenica je ponosna na svoje godine, ali smatra da je polako “došlo njezino vrijeme” jer je ovako samo na teret drugima. Nazočni članovi obitelji gotovo jednoglasno su demantirali ovakvo stajalište, izrazivši želju da Bog još dugo poživi njihovu najstariju članicu. Naši stari bi rekli, “105 pa onda opet!”. Za rođendan ne traži mnogo jer joj više ništa ne treba. Izrazila je želju da svi žive složno; prvenstveno njezina obitelj, ali i svi žitelji Lijepe Naše. Nada se da više ne će biti sukoba i ratova, kako budući naraštaji ne bi morali proživljavati ono što je ona proživljavala. Htjela bi da svi budu sretni, te da “mladi i pametni ljudi odvedu ovaj svijet u bolju budućnost”. Nakon druženja s bakom Jagicom, domaćini su nas počastili hranom, kolačima i izvrsnim domaćim moslavačkim vinom. Načelnik Ivoš, zamjenik Pokas i autor su se složili s obitelji glede nastavka života jedne od najstarijih stanovnica naše države. Pozdravivši se s nazočnima, izrazili smo želju da slavlje ponovimo i iduće godine. To je čak i realno očekivati jer je Jagica Šajtušić, unatoč visokoj starosti, u duši još uvijek mlada i živahna. Ivan SKLIZOVIĆ