Desnu i Lijevu Martinsku Ves, mjesto u blizini Siska, preko Save spaja jedini viseći most u Hrvatskoj koji je otvoren za pješake i cestovni promet, a po konstrukciji je zapravo blizak rod Pelješkom mostu.
Prelijepi vitki bijeli most u Martinskoj Vesi, svijetlom, bojom, visinom i čipkastom strukturom, prvenstveno je pješački – osigurao je lokalnom stanovništvu da za tren prijeđu rijeku umjesto da se, da bi otišli na posao ili u školu, stalno prevoze plovilima – no mostom dugim 177, a širokim tek oko četiri metra može se i voziti, samo u jednom smjeru, naizmjenično.
U članku o ovome mostu objavljenom u listu Građevinar, u broju 54 iz 2002. godine, navodi se da je gradnja, nakon dugih priprema, započela 29. studenoga 2000. godine, prema projektu mr. sc. Zlatka Šavora.
Prve ideje o gradnji mosta potaknulo je mlado općinsko poglavarstvo 1995. godine. Razmišljalo se o pješačkom mostu od najviše dva metra širine koji bi znatno poboljšao uvjete života stanovnika općine s lijeve obale Save. Shvatilo se da je čvrsti prijelaz jedino pravo rješenje za stanovnike općine koja obuhvaća naselja s jedne i druge strane rijeke Save.
Tako su dinamični članovi općinskog poglavarstva u potrazi za informacijama i mogućim rješenjima vitalnog problema svog kraja počeli obilaziti sve državne institucije i uprave. Zanimala ih je i cijena jednog takvog pothvata pa su navratili i do Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Njihov je jedini uvjet za idejno rješenje bio da uski pješački most mora biti smješten u samom središtu mjesta. No valjalo se prilagoditi i zahtjevima koje bi za novi most postavljala vodoprivreda i lučka kapetanija. Sava je u tom dijelu svog toka široka otprilike 150 m. Za obranu od poplava izgrađeni su obrambeni nasipi i to neposredno uz riječni tok pa su vodogospodarski uvjeti zahtijevali minimalno pregrađivanje rijeke.
Autorska prava: Općina Martinska Ves
