Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pustiti.” To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: “Tko je ovaj?” A mnoštvo odgovaraše: “To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga” (Mt 21,1-11).
________
Palme su počasni pobjednički znak. Carevi i veliki vojskovođe koji su se sa svojih ratnih pohoda vraćali u Rim, ulazili su u grad okićeni palmama – i s njima veliki lanac onih koje su pobijedili.
U ovom smislu Isusu ne odgovaraju palme. Evanđelist Matej govori o granama koje su ljudi rezali sa stabala i sterali ih po putu, a Evanđelist Marko spominje strukove trave koje su ljudi odrezali na poljima i prosipali putom kojim je išao Isus.
Isusu ne odgovara ni konj. Konj je statusni simbol, odgovara bogatstvu i moći. Isus ne dolazi na konju nego na jednom magarcu.
Mnogo ljudi ove godine dolazi u Rim da posjeti mjesta ranokršćanskih mučenika, bazilike i trgove, ostacima prošle moći i bogatstva. Ondje, u Rimu, otkrili su prije stotinu godinu jednu čudnu slikariju. Ovaj je zid pripadao prostoru u kojemu se zadržavala tjelesna straža rimskog cara. Ova slika prikazuje jednog čovjeka s glavom magarca koji visi na križu. Pred njim kleči jedan vojnik i klanja se čovjeku na križu. Ispod toga stoji potpis: “Aleksamen se klanja svome bogu.” – Jasno je što se time htjelo reći. Ovaj je Aleksamen vjerojatno bio član mlade kršćanske zajednice. To su doznali njegovi drugovi vojnici i htjeli mu se narugati: kakav bi to mogao biti bog koji dopušta da ga ljudi razapnu na križ? To može biti samo magarac! A onaj koji pred takvim bogom pada na koljena, također može biti samo magarac!
Magarac o kojemu se govori danas, na Cvjetnicu, on nam može pomoći da razumijemo što Isus svojim ulaskom u Jeruzalem želi pokazati. Ovaj ulazak uopće nije bio trijumfalan. Mnogi od ljudi koji su vikali “Hosana!” uskoro će poželjeti vidjeti novo čudo. U Betaniji, predgrađu Jeruzalema, Isus je uskrisio svoga prijatelja Lazara. O tome su već čuli. Možemo također zamisliti da mnogi ondje bili iz znatiželje i da je u tom mnoštvu bilo mnogo njih koji su bili ispunjeni mržnjom i zavišću.
Ne, ovaj ulazak nije bio trijumfalan. To nam već i magarac pokazuje. O njemu je Isus jednostavno rekao učenicima: “Gospodin ga treba” (Mk 11,3). Gospodinu je potreban magarac, jedna životinja koja u našem narodu važi kao glupa. Isus izabire jednog takvog magarac jer magarac označava siromaštvo, poniznost, posao i pokorenost. Magarac je životinja siromašnih ljudi. Veliki sjede na konju; Isus sjeda na magarca. Ulazi u Jeruzalem da bi bio ponižen i prezren, da bi doživio krajnje poniženje. Ali upravo u tome leži tajna našega otkupljenja. – Amen.